Poruka

Zdravo moje milo, moje drago nekad, moje sve nekad... Citao sam stare poruke koje sam ti slao, izrevoltiran tvojim postupcima. Uhh, opet i tad moje riječi bijahoše krotke, bijes im mogao nije ništa. A trebao sam pustiti sebi na volju. Zasluzila si. Ali ja nisam, da se te riječi bijesne i nadojene gnjevom preko mojih usana sroče u glas upućen tebi. Eh, da mi je ko sto mi nije, vratiti vrijeme i izbrisati taj ruzni osjećaj koji sam imao svo ovo vrijeme. Zbog tebe, zbog tebe moje nesudjeno...

I dalje...

Osmijeh na mom licu, i gorčina u dusi kad pomislim na tebe. Mada vise mozda i ne pamtim svaku crtu tvoga lica, niti svaki obris tvoga tijela, ipak naidjes mi ponekad u snovima. Znam da si to ti, ali te ne prepoznajem ocima vec srcem. I opet i dalje ja pišem ove stranice, kao da sve sto se desilo jučer je bilo. I onda uhvatim sebe ponekad kako brojim koliko je vec proslo. Sve mislim prosle sedmice to bijaše. Tesko te je zaboraviti, tesko te je izbaciti iz glave. Kaze ovaj jedan Gost, samo nemoj misliti na nju i proci ce.. :) pa ja i ne mislim na tebe, ali dodjes mi u misli, u snove. Nekako bih ti i oprostio mozda i čak bih i zaboravio na sve, ali ne mogu da predjem preko tvojih riječi, lažnih i čemernih. Kako sam te samo volio, eh.. volim te ja jos uvijek, ali je ta ljubav sada upletena zajedno sa bijesom i ljutnjom sto te nema, i onda sve to postaje prazno, bezlicno, bezimeno. Kad mi tako prodjes kroz misli, odmah trazim i ona ruzna sjećanja ne bih li ponistio moju žedj za tobom. Sretna li si tamo? Nesretna? Kako god, sve prema zasluzi.

Ljubavna

... Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio! Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav. Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem...

Mc Aldin in Broken English

Došao Mujo u restoran, sjeo za stol i dolazi mu konobar.

- Izvolite?
- Donesite mi ono što jede onaj gospodin tamo! - odgovori Mujo.
- Sačekajte.

Vraća se konobar nakon 15 minuta sav u masnicama i jedva stoji od bolova. Konobar:

- Oprostite gospodine, što ste ovoliko čekali, ali jedva sam mu oteo!